Moždani udar: prepoznavanje simptoma, prva pomoć i prevencija

Moždani udar, poznat u narodu i kao slog ili šlog, predstavlja jedno od najrazornijih zdravstvenih stanja koje može zadesiti čoveka. Reč je o akutnom prekidu dotoka krvi u deo mozga, što dovodi do odumiranja moždanih ćelija i, posledično, oštećenja funkcija koje taj deo mozga kontroliše. U Srbiji, moždani udar je drugi vodeći uzrok smrtnosti i jedan od glavnih uzroka dugotrajnog invaliditeta kod odraslih, što ga čini ozbiljnim javnozdravstvenim problemom. Svake godine hiljade naših sugrađana doživi moždani udar, a ishod često zavisi od brzine prepoznavanja simptoma i pružanja adekvatne medicinske pomoći.

Cilj ovog članka je da vam pruži sveobuhvatne informacije o moždanom udaru – od razumevanja šta se dešava u mozgu, preko ključnih simptoma koje je imperativ prepoznati na vreme, do praktičnih saveta za prvu pomoć i, najvažnije, strategija za prevenciju. Želimo da podignemo svest o ovom stanju, osnažimo pojedince i njihove porodice znanjem i podstaknemo proaktivnost u očuvanju zdravlja, jer kada je reč o moždanom udaru, vreme je mozak.

Šta je moždani udar? razumevanje mehanizama i vrsta

Moždani udar nastaje kada dođe do oštećenja moždanog tkiva usled poremećaja cirkulacije krvi u mozgu. Mozak je izuzetno osetljiv organ i za normalno funkcionisanje zahteva konstantan dotok kiseonika i hranljivih materija, koje dobija putem krvi. Prekid ovog dotoka, čak i na kratko, može imati katastrofalne posledice.

Vrste moždanog udara

U medicini razlikujemo dve glavne vrste moždanog udara, koje se razlikuju po mehanizmu nastanka:

  1. Ishemijski moždani udar (85% svih slučajeva): Ova vrsta udara nastaje kada krvni ugrušak (tromb) blokira krvni sud koji snabdeva mozak krvlju. Posledica je nedovoljan dotok kiseonika i hranljivih materija u određeni deo mozga, što dovodi do odumiranja moždanih ćelija (infarkt mozga). Ishemijski udar se dalje deli na:
    • Trombotički udar: Nastaje kada se ugrušak formira direktno u krvnom sudu mozga, često u arterijama koje su već sužene usled ateroskleroze (nakupljanje masnih naslaga na zidovima arterija). To je najčešći tip ishemijskog udara.
  2. Hemoragijski moždani udar (15% svih slučajeva): Ovaj tip udara nastaje kada krvni sud u mozgu pukne, izazivajući krvarenje unutar ili oko mozga. Krv se izliva u moždano tkivo, stvarajući pritisak koji oštećuje moždane ćelije i ometa njihovu normalnu funkciju. Hemoragijski udar se dalje deli na:
    • Intracerebralno krvarenje: Krvarenje se događa direktno unutar moždanog tkiva. Najčešći uzrok je visok krvni pritisak (hipertenzija) koji oslabljuje zidove krvnih sudova, čineći ih podložnijim pucanju.

Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) – "mini moždani udar"

TIA je kratkotrajna epizoda neuroloških simptoma sličnih moždanom udaru, ali koji traju kraće od 24 sata (obično samo nekoliko minuta ili sati) i ne ostavljaju trajno oštećenje moždanog tkiva. Uzrok je privremeni prekid dotoka krvi u deo mozga, često zbog malog ugruška koji se brzo razgradi ili pomeri. Iako simptomi TIA-e brzo nestaju, TIA je izuzetno važan znak upozorenja i nikako je ne treba ignorisati. Ona signalizira da postoji ozbiljan rizik od nastanka "pravog" moždanog udara u bliskoj budućnosti (čak i u roku od nekoliko dana ili nedelja). Svako ko iskusi simptome TIA-e mora se odmah obratiti lekaru radi dijagnostike i prevencije budućeg udara.

Simptomi moždanog udara: ključno prepoznavanje – FAST pravilo

Brzo prepoznavanje simptoma moždanog udara je od presudne važnosti za ishod lečenja. Što se pre započne lečenje, to su veće šanse za oporavak i smanjenje trajne invalidnosti. Zato je razvijeno jednostavno pravilo, poznato kao FAST test, koje svako treba da zna. Naziv FAST je akronim engleskih reči, a u Srbiji ga često adaptiramo kao „Lice, Ruka, Govor, Vreme“.

Napomena

Ne oklevajte! Ako primetite bilo koji od ovih simptoma kod sebe ili kod nekoga u okolini, odmah pozovite Hitnu pomoć (broj 194). Svaki minut je dragocen!

Evo šta znači FAST pravilo:

  • F (Face – Lice):
    • Pitanje: Da li se jedna strana lica spustila?
  • A (Arm – Ruka):
    • Pitanje: Da li je jedna ruka slaba ili utrnula?
  • S (Speech – Govor):
    • Pitanje: Da li je govor nejasan ili čudan? Da li osoba nerazgovetno govori ili ne može da razume šta joj se govori?
  • T (Time – Vreme):
    • Pitanje: Vreme je kritično! Odmah pozovite Hitnu pomoć!

Drugi, manje uobičajeni simptomi moždanog udara:

Pored gore navedenih, mogu se javiti i sledeći simptomi, posebno kod hemoragijskog udara:

  • Iznenadna, izuzetno jaka glavobolja, bez poznatog uzroka (često opisana kao "najgora glavobolja u životu").
  • Iznenadni problemi sa vidom na jednom ili oba oka (zamagljen vid, dupli vid, privremeni gubitak vida).
  • Iznenadna vrtoglavica, gubitak ravnoteže ili koordinacije.
  • Iznenadna zbunjenost, pospanost ili gubitak svesti.
  • Mučnina i povraćanje (češće kod hemoragijskog udara ili kod žena).
  • Iznenadna, jaka slabost na jednoj strani tela, praćena ili ne praćena utrnulošću.

Specifični simptomi kod žena

Žene mogu imati neke specifične simptome moždanog udara koji se razlikuju od klasičnih, što ponekad može otežati prepoznavanje:

  • Opšta slabost, umor.
  • Mučnina ili povraćanje.
  • Štucanje.
  • Bol u grudima ili licu.
  • Kratak dah, lupanje srca.
  • Iznenadna promena svesti, zbunjenost, dezorijentacija.

Razumeti ove razlike je ključno kako bi se izbeglo kašnjenje u traženju pomoći.

Prva pomoć kod moždanog udara: svaki minut je bitan

Kada prepoznate simptome moždanog udara, vaša brza reakcija može spasiti život i smanjiti obim oštećenja mozga. Ne postoji "bolje" mesto od bolnice za osobu koja doživljava moždani udar, stoga je primarni cilj što brži transport do medicinske ustanove.

Savet

Zapamtite: Nemojte pokušavati da sami prevezete osobu u bolnicu. Profesionalci iz Hitne pomoći su obučeni da adekvatno zbrinu pacijenta na terenu i, što je najvažnije, da ga transportuju u najbližu ili najadekvatniju bolnicu koja ima kapacitete za lečenje moždanog udara (tzv. "Stroke Unit" – jedinica za moždani udar).

Evo šta treba da uradite:

  1. Odmah pozovite Hitnu pomoć (194): Ovo je najvažniji korak. Budite mirni i jasno objasnite dispečeru šta se dešava, navedite simptome koje ste primetili i lokaciju. Obavezno naglasite da sumnjate na moždani udar.
  2. Osobu postavite u stabilan bočni položaj: Ako je osoba bez svesti ili povraća, okrenite je na bok (stabilni bočni položaj). To sprečava gušenje ukoliko dođe do povraćanja i osigurava prohodnost disajnih puteva. Ako je osoba pri svesna i nema problema sa disanjem, može ležati na leđima sa blago podignutom glavom.
  3. Proverite disanje: Ako osoba ne diše, započnite kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR) samo ako ste obučeni. Ako niste, koncentrišite se na pozivanje hitne pomoći i održavanje prohodnosti disajnih puteva.
  4. Olabavite odeću oko vrata: Otvorite dugmad na košulji, olabavite kravatu ili šal kako biste smanjili pritisak na vrat i olakšali disanje.
  5. Ne dajte ništa na usta: Osobi koja doživljava moždani udar ne smete davati hranu, piće ili lekove na usta, jer može doći do gušenja zbog otežanog gutanja.
  6. Budite uz osobu: Ostanite sa osobom dok ne stigne Hitna pomoć. Pokušajte da je smirite i uverite je da će pomoć uskoro stići.
  7. Zabeležite vreme početka simptoma: Već smo spomenuli koliko je ovo ključno. Lekarima će ova informacija pomoći u određivanju "terapijskog prozora" za primenu specifičnih lekova.

Šta NE treba raditi:

  • Ne paničite, ali delujte brzo i odlučno.
  • Ne pokušavajte da prevezete osobu sami, osim ako ne živite u ruralnom području gde je pristup hitnoj pomoći otežan.
  • Ne dajte osobi da pije vodu, jede ili uzima lekove oralno.
  • Ne dozvolite osobi da spava, jer se tako propušta dragoceno vreme za dijagnostiku i lečenje.

Napomena

U Srbiji, sistem Hitne medicinske pomoći je organizovan tako da pacijenti sa sumnjom na moždani udar dobiju prioritetan transport. Cilj je da se pacijent što pre dovede u specijalizovanu bolnicu koja ima opremljen tim za moždani udar i odgovarajuću dijagnostiku (CT skener).

Dijagnostika i lečenje moždanog udara

Kada pacijent stigne u bolnicu, svaki minut je i dalje kritičan. Brza i precizna dijagnostika je neophodna kako bi se odredila vrsta moždanog udara i započelo adekvatno lečenje.

Dijagnostičke metode u bolnici:

  1. Anamneza i neurološki pregled: Lekar će razgovarati sa pacijentom (ako je u stanju) ili članom porodice kako bi prikupio informacije o početku simptoma, medicinskoj istoriji i faktorima rizika. Sledi detaljan neurološki pregled kojim se procenjuju motoričke funkcije, senzibilitet, govor, vid i ravnoteža.
  2. CT glave (kompjuterizovana tomografija): Ovo je prva i najvažnija dijagnostička metoda koja se sprovodi odmah po dolasku u bolnicu. CT skenerom se brzo utvrđuje da li je reč o ishemijskom (ugrušak) ili hemoragijskom (krvarenje) udaru. To je ključno jer se lečenje ove dve vrste udara drastično razlikuje.
  3. MRI glave (magnetna rezonanca): Iako sporiji od CT-a, MRI pruža detaljnije slike mozga i može otkriti ranija oštećenja ili manja ishemijska područja koja CT možda ne bi prikazao. Koristi se u specifičnim slučajevima ili kasnije za detaljniju evaluaciju.
  4. Ultrazvuk karotidnih arterija: Pomaže u proceni stanja krvnih sudova na vratu koji snabdevaju mozak krvlju. Suženja (stenoze) karotida su čest uzrok ishemijskog udara.
  5. Laboratorijske analize: Rade se standardne analize krvi kako bi se procenilo opšte stanje pacijenta i isključili drugi uzroci simptoma. To uključuje:
    • Kompletna krvna slika: Provera broja krvnih zrnaca.
  6. EKG i ehokardiogram: Za procenu srčane funkcije, jer srčane bolesti (poput atrijalne fibrilacije) mogu biti uzrok embolijskog udara.

Lečenje ishemijskog moždanog udara:

Kada se potvrdi ishemijski moždani udar, glavni cilj je što brže uspostaviti protok krvi u pogođenom delu mozga.

  • Intravenska tromboliza: Ovo je najefikasnija terapija za ishemijski udar. Uključuje davanje leka (aktivatora plazminogena – r-tPA) intravenski, koji rastvara krvni ugrušak. Međutim, ova terapija ima stroge kriterijume i mora se primeniti unutar 4,5 sata od početka simptoma ("zlatni prozor"). Zato je hitnost ključna!
  • Mehanička trombektomija: Procedura kojom se putem katetera, kroz krvni sud, fizički uklanja veliki krvni ugrušak iz mozga. Može se primeniti kod pacijenata koji imaju ugrušak u velikim arterijama mozga, čak i do 6 sati od početka simptoma, a u nekim slučajevima i do 24 sata, zavisno od individualnih faktora i procene lekara. Ova procedura se izvodi u specijalizovanim centrima (npr. Klinički centar Srbije, VMA, Klinički centar Vojvodine).
  • Antitrombocitni lekovi (npr. aspirin) i antikoagulansi: Koriste se nakon akutne faze za sprečavanje formiranja novih ugrušaka i prevenciju ponovnog udara.

Lečenje hemoragijskog moždanog udara:

Kod krvarenja, cilj je kontrolisati krvarenje, smanjiti pritisak u mozgu i podržati vitalne funkcije.

  • Kontrola krvnog pritiska: Agresivna kontrola visokog krvnog pritiska je ključna za sprečavanje daljeg krvarenja.
  • Hirurška intervencija: U nekim slučajevima, posebno kod velikih krvarenja, hirurgija može biti neophodna za uklanjanje krvi, smanjenje pritiska na mozak ili popravku ruptured aneurizme ili arteriovenske malformacije.
  • Lekovi: Mogu se koristiti lekovi za smanjenje otoka mozga ili za kontrolu napada.

Uloga specijalizovanih jedinica za moždani udar (stroke units)

U Srbiji, sve je veći broj bolnica koje imaju specijalizovane jedinice za moždani udar. To su odeljenja gde se pacijenti sa moždanim udarom intenzivno prate i leče od strane multidisciplinarnog tima (neurolozi, neurohirurzi, anesteziolozi, fizioterapeuti, medicinske sestre). Dokazano je da lečenje u ovim jedinicama značajno poboljšava ishod i smanjuje smrtnost i invaliditet.

Rehabilitacija nakon moždanog udara

Rehabilitacija je ključni deo oporavka nakon moždanog udara. Oštećenje mozga može dovesti do različitih neuroloških deficita, uključujući slabost jedne strane tela, probleme sa govorom, gutanjem, vidom, ravnotežom, pamćenjem i emocionalnim promenama. Cilj rehabilitacije je da pomogne pacijentima da povrate što je moguće više funkcija i da se vrate svakodnevnim aktivnostima.

Savet

Rana rehabilitacija je najefikasnija! Što se ranije započne sa rehabilitacijom, čak i u akutnoj fazi u bolnici, to su veće šanse za bolji oporavak. Mozak ima neverovatnu sposobnost prilagođavanja (neuroplastičnost), a rana i intenzivna rehabilitacija stimuliše taj proces.

Multidisciplinarni pristup rehabilitaciji:

Rehabilitacija nakon moždanog udara je timski rad i uključuje različite stručnjake:

  • Fizioterapeuti: Pomažu u povratku snage, koordinacije, ravnoteže i pokretljivosti. Vežbama se radi na ponovnom učenju hoda, stajanja i obavljanja pokreta.
  • Radni terapeuti: Fokusiraju se na povratak sposobnosti za svakodnevne aktivnosti (oblačenje, hranjenje, kupanje, kuvanje). Pomažu u adaptaciji okoline i korišćenju pomagala.
  • Logopedi: Rade sa pacijentima koji imaju poteškoće sa govorom (afazija), razumevanjem (disfazija) ili gutanjem (disfagija).
  • Neuropsiholozi/Psiholozi: Pružaju podršku pacijentima i njihovim porodicama u suočavanju sa emocionalnim, kognitivnim i psihološkim izazovima nakon moždanog udara (depresija, anksioznost, problemi sa pamćenjem, pažnjom).
  • Medicinske sestre: Pružaju negu, prate vitalne funkcije i asistiraju u rehabilitacionim vežbama.
  • Socijalni radnici: Pomažu pacijentima i porodicama u snalaženju sa socijalnim i finansijskim aspektima oporavka.

Faze rehabilitacije:

  1. Akutna faza (u bolnici): Odmah nakon stabilizacije pacijenta počinju rane vežbe mobilizacije i prevencije komplikacija (dekubitusa, kontraktura).
  2. Subakutna faza (rehabilitacioni centri): Kada je pacijent stabilan, premešta se u specijalizovane rehabilitacione centre (kao što su Banja Koviljača, Selters, Institut za rehabilitaciju Beograd). Ovde se sprovodi intenzivna, svakodnevna terapija.
  3. Hronična faza (kućna nega i ambulantno lečenje): Nakon otpusta iz centra, rehabilitacija se nastavlja kod kuće, uz pomoć porodičnog lekara, patronažne službe, ambulantnih fizioterapija i redovnih kontrola. Porodica igra ključnu ulogu u podršci i motivaciji.

U Srbiji postoji mreža zdravstvenih ustanova koje pružaju rehabilitaciju, a pacijenti se upućuju prema potrebama i kapacitetima. Pronalaženje pravih stručnjaka i medicinskih ustanova je ključno za uspešan oporavak. Za traženje specijalizovanih ustanova, laboratorijskih provera ili poliklinika u Srbiji, možete koristiti resurse kao što je medicinske ustanove i lekarske ordinacije gde se mogu naći potrebne informacije.

Prevencija moždanog udara: smanjite rizik

Prevencija je najefikasniji način borbe protiv moždanog udara. Većina faktora rizika za moždani udar su modifikabilni, što znači da na njih možemo uticati promenom životnog stila i medicinskom terapijom.

Najvažniji faktori rizika i kako ih kontrolisati:

Faktor rizika Objašnjenje i značaj Strategija prevencije
Visok krvni pritisak (Hipertenzija) Najvažniji i najčešći faktor rizika. Oštećuje krvne sudove, čineći ih krhkijim i podložnijim pucanju (hemoragijski udar) ili formiranju ugrušaka (ishemijski udar). Redovno merenje pritiska, kontrolisana ishrana (smanjen unos soli), redovna fizička aktivnost, prestanak pušenja, redovno uzimanje antihipertenziva po preporuci lekara.
Dijabetes melitus Visok nivo šećera u krvi oštećuje krvne sudove, pospešuje aterosklerozu i povećava rizik od ugrušaka. Stroga kontrola nivoa šećera u krvi ishranom, fizičkom aktivnošću i terapijom (oralni antidijabetici, insulin) po savetu endokrinologa. Redovne kontrole glikemije i HbA1c.
Visok holesterol (Dislipidemija) Nakupljanje "lošeg" LDL holesterola u arterijama dovodi do ateroskleroze i sužavanja krvnih sudova, što može uzrokovati ishemijski udar. Ishrana bogata voćem, povrćem, integralnim žitaricama i zdravim mastima; smanjen unos zasićenih i trans masti. Redovna fizička aktivnost. Lekovi (statini) po potrebi i preporuci lekara.
Atrijalna fibrilacija (AFib) Najčešći poremećaj srčanog ritma. Srce nepravilno radi, što stvara uslove za formiranje krvnih ugrušaka u pretkomorama, koji mogu putovati do mozga. Redovni pregledi srca (EKG), uzimanje antikoagulantnih lekova ("razređivača krvi") po preporuci kardiologa, koji smanjuju rizik od stvaranja ugrušaka.
Pušenje Nikotin i druge hemikalije u cigaretama oštećuju zidove krvnih sudova, ubrzavaju aterosklerozu i povećavaju krvni pritisak. Potpuni prestanak pušenja! To je jedan od najvažnijih koraka koji možete preduzeti za prevenciju moždanog udara.
Gojaznost Povezana sa visokim pritiskom, dijabetesom i visokim holesterolom. Postizanje i održavanje zdrave telesne težine kroz uravnoteženu ishranu i redovnu fizičku aktivnost.
Nedostatak fizičke aktivnosti Doprinosi gojaznosti, visokom pritisku, dijabetesu i visokom holesterolu. Minimalno 30 minuta umerene fizičke aktivnosti većinu dana u nedelji (brzo hodanje, plivanje, vožnja bicikla).
Nepravilna ishrana Ishrana bogata zasićenim mastima, soli i šećerima doprinosi faktorima rizika. Ishrana bogata voćem, povrćem, integralnim žitaricama, ribom i nemasnim proteinima (Mediteranska ishrana). Ograničiti prerađenu hranu, slatkiše i gazirane napitke.
Prekomerna konzumacija alkohola Visok unos alkohola može povećati krvni pritisak i doprineti drugim faktorima rizika. Umerena konzumacija alkohola: do jedno piće dnevno za žene i do dva pića dnevno za muškarce.
Stres Hroničan stres može doprineti visokom krvnom pritisku i nezdravim navikama. Tehnike opuštanja (meditacija, joga), dovoljno sna, održavanje socijalnih kontakata, hobiji.
Genetska predispozicija Porodična istorija moždanog udara može ukazivati na povećan rizik. Iako se genetika ne može promeniti, svest o predispoziciji podstiče agresivniju kontrolu svih modifikabilnih faktora rizika i redovnije preglede.

Strategije prevencije u Srbiji:

  • Edukacija i podizanje svesti: Kroz kampanje javnog zdravlja, medije i zdravstvene portale poput E-Zdravlje.info, širi se znanje o simptomima i prevenciji.
  • Redovni sistematski pregledi: Posebno za osobe starije od 40 godina ili one sa porodičnom istorijom kardiovaskularnih bolesti. U našim domovima zdravlja, lekari opšte prakse igraju ključnu ulogu u identifikovanju i upravljanju faktorima rizika, upućujući pacijente na preventivne preglede (merenje pritiska, šećera, holesterola).
  • Praćenje i terapija hroničnih bolesti: Dosledno uzimanje propisane terapije za visok pritisak, dijabetes, visok holesterol ili atrijalnu fibrilaciju je esencijalno.
  • Promocija zdravog načina života: Inicijative za povećanje fizičke aktivnosti, zdravu ishranu i prestanak pušenja.

Napomena

Epidemiološki podaci za Srbiju pokazuju da su bolesti srca i krvnih sudova, uključujući i moždani udar, i dalje vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta. Procenjuje se da preko 25.000 ljudi u Srbiji doživi moždani udar svake godine, a stopa mortaliteta je među najvišima u Evropi. To dodatno naglašava važnost primarne prevencije i rane dijagnoze.

Moždani udar u Srbiji: statistika i izazovi

U Republici Srbiji, moždani udar predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem. Prema podacima Instituta za javno zdravlje "Dr Milan Jovanović Batut", cerebrovaskularne bolesti, u koje spada i moždani udar, su drugi vodeći uzrok smrtnosti kod oba pola, odmah iza ishemijskih bolesti srca. Svake godine beleži se oko 25.000 novih slučajeva moždanog udara. Iako je primetan blagi pad stope smrtnosti poslednjih godina, ona je i dalje značajno viša u poređenju sa razvijenijim zemljama Evrope.

Glavni izazovi u Srbiji uključuju:

  • Nedovoljna svest o simptomima: Mnogi građani i dalje ne prepoznaju rane simptome moždanog udara, što dovodi do kašnjenja u pozivanju hitne pomoći i propuštanja "zlatnog prozora" za primenu efikasne terapije (trombolize ili trombektomije).
  • Dostupnost specifičnih terapija: Iako se broj bolnica koje nude trombolizu i trombektomiju povećava, ove procedure još uvek nisu ravnomerno dostupne u svim delovima zemlje. Logistika i brzina transporta pacijenata iz udaljenih mesta do specijalizovanih centara ostaju izazov.
  • Nacionalni registar za moždani udar: Nedostatak sveobuhvatnog nacionalnog registra o moždanom udaru otežava precizno praćenje incidencije, prevalencije, faktora rizika i ishoda lečenja na teritoriji cele Srbije, što je ključno za planiranje javnozdravstvenih strategija.
  • Rehabilitacija: Obezbeđivanje adekvatne, rane i dugotrajne rehabilitacije za sve pacijente nakon moždanog udara je od vitalnog značaja. Kapaciteti rehabilitacionih centara i dostupnost određenih usluga mogu biti ograničeni.
  • Primarna prevencija: Iako postoji svest o faktorima rizika, implementacija preventivnih strategija u svakodnevni život građana i dalje je nedovoljna. Loše životne navike (pušenje, nezdrava ishrana, nedostatak fizičke aktivnosti) su i dalje široko rasprostranjene.

Država i zdravstvene institucije ulažu napore u poboljšanje situacije kroz edukativne kampanje, osnivanje jedinica za moždani udar i unapređenje protokola za lečenje. Međutim, ključni deo uspeha leži u individualnoj odgovornosti svakog građanina da prepozna rizike, usvoji zdrave navike i, što je najvažnije, reaguje brzo u slučaju sumnje na moždani udar.

Zaključak

Moždani udar je ozbiljno zdravstveno stanje koje zahteva hitnu medicinsku intervenciju. Brzo prepoznavanje simptoma korišćenjem FAST pravila (Lice, Ruka, Govor, Vreme) i pozivanje Hitne pomoći (194) u najkraćem mogućem roku može značajno poboljšati ishod i smanjiti rizik od trajnog invaliditeta. Svaki minut je dragocen i može spasiti moždane ćelije.

Pored toga, ključna je i prevencija. Kontrola faktora rizika kao što su visok krvni pritisak, dijabetes, visok holesterol, atrijalna fibrilacija i pušenje, kroz usvajanje zdravog načina života i redovne medicinske preglede, može značajno smanjiti verovatnoću nastanka moždanog udara. Ne zaboravite da je vaše zdravlje u vašim rukama – budite informisani, budite proaktivni i delujte brzo kada je to potrebno. Želimo vam dobro zdravlje i dug život!